fbpx

Psi

Pas, čovekov dugogodišnji verni prijatelj i pratilac

Za vlasnike pasa i sve one koji to žele da postanu, evo nekih informacija koje će biti od koristi i za čoveka i za psa. Mnogi ljubitelji i vlasnici pasa u čestim susretima razmenjuju iskustva i informacije i tako proširuju znanje, ali mnogo je onih koji nisu u prilici da ukratko i na brzinu saznaju osnovne stvari o držanju, hranjenju, nezi i lečenju svog novog četvoronožnog prijatelja pa tako čine greške sa veoma štetnim posledicama po zdravlje pa i život psa. Pre donošenja odluke o nabavci psa dobro je prvo uveriti se:

  • da su i ostali članovi porodice saglasni sa donošenjem novog živog bića u kuću, koje traži pažnju, negu i ljubav.
  • da obzirom na izbor rase, veličinu psa, pol i starosno doba postoje odgovarajuće prostorne mogućnosti (kuća, dvorište, stan). Budući vlasnik psa bi trebalo da razmisli o tome.
  • da li ima dovoljno vremena za šetanje i negu psa ( češljanje, četkanje, kupanje, pranje blatnjavih šapa ako je pas u stanu), smetaju li mu dlake (pas se linja), odlazi li često na duga putovanja, godišnje odmore i ima li odgovornu i pouzdanu osobu kojoj može poveriti psa na čuvanje?
  • može li se psu obezbediti odgovarajuća ishrana, nega, preventiva – zaštita od bolesti i lečenje.

Pas nije stvar ni igračka za privremenu upotrebu. To je živo biće, veoma osetljivo, biće koje voli, raduje se, tuguje, oseća strah, bol i koje nažalost pati. Zbog toga neka mladi bračni parovi razmisle da li će dolaskom prve bebe u kuću njihov pas morati da se pridruži ionako već velikom broju beskućnika, promeniti vlasnika (što je za psa vrlo bolno) ili ostati negde na selu (a to je najgore što kućnog psa može da zadesi). U tom slučaju psa ne bi trebalo uopšte uzimati. Oni za koje je pas roba, tj. predmet trgovine ili razmene, stvar prestiža ili modni detalj ili statusni simbol, neka bar malo razmisle o svojim postupcima. Pas u kavezu, na lancu od metra, napušten izujedan u borbama, tužna je i ružna slika.

  • stariji ljudi bi trebalo da uzimaju starije pse. U najmanju ruku odrasle, smirene, po mogućstvu kastrirane ženke koje su vrlo odane i bez velikih prohteva u pogledu kretanja, ili mužjake u zreloj životnoj dobi, mirnog temperamenta i blage ćudi;
  • ko se odluči za ženku trebalo bi da zna da se ženke teraju dva puta godišnje i da teranje traje i do tri nedelje. Ukoliko želi da izbegne potomstvo, vlasnik mora u vreme teranja posebno da bude pažljiv i oprezan, tj. da ne preduzima duge šetnje i da izbegava kontakte sa mužjacima. Nikakve igre i slobodno puštanje po parkovima jer dovoljan je samo jedan tren nepažnje i ženka će biti oplođena.
  • Mužjak je snažniji i često temperamentniji, cele godine spreman za ljubavne avanture, sklon da odluta i da se izgubi. On je podesniji za mlađe i snažnije ljude, naročito kada se radi o velikim rasama pasa.

Smeštaj

U stanu: Čist, topao, bez promaje, na mirnom mestu sa kojeg može pratiti sva zbivanja koja pobuđuju njegovu pažnju (npr. ugao predsoblja ili dnevnog boravka). Dobro je koristiti pletenu ili plastičnu korpu (ako pas nije prevelik) sa jastukom, dušekom ili ćebetom i presvlakama koje se lako peru.

U dvorištu: Odgovarajuća kućica na mestu zaklonjenom od vetra, kiše i letnjih žega ali ipak smeštena tako da pas može osmatrati okolinu. Osetljive rase pasa ne mogu se trajno držati na otvorenom prostoru, pa bi se pre nabavke psa o tome trebalo informisati. Ako pas ima ulogu čuvara, a okolnosti su takve da mora biti vezan, lanac bi trebalo da klizi po žici na maksimalnoj mogućoj dužini u prostoru, kako bi životinja mogla slobodno da se kreće.

Oprema

Posude za hranu i vodu, ležaj, četka, češalj, ogrlica, povodnik, korpa za njušku koju bi trebalo staviti psu prilikom odlaska kod veterinara, a za to postoje dva dobra razloga: prvi je zaštitna mera za čoveka, tj. da pas usled straha ili bola ne ujede veterinara i da ovaj može nesmetano da radi, a drugi je zaštitna mera za psa: jer je lako moguće da korpa ili uzica koju veterinari stavljaju psima koji su prethodno bili na lečenju bude sredstvo prenosa neke zarazne bolesti, pogotovo ako pas nije predhodno vakcinisan. Štenad koja su prvi put doneta na vakcinaciju trebalo bi držati u rukama i ne stavljati na pod ili sto ordinacije iz koje je tek izašao teško bolestan pas. Obzirom na urođenu potrebu psa da za vreme jela potraži siguran zaklon posudu za hranu trebalo bi smestiti u neki miran kutak stana, u protivnom je moguće da hranu vadi iz posude i odnosi je na neko skrovito mesto.

Nega i održavanje

Sastoji sa uglavnom u četkanju, češljanju (kod dugodlakih pasa), održavanju higijene ušiju, kontrole stanja zuba i šapa, posebno zimi kada se trotoari posipaju industrijskom solju koja može biti štetna za jastučiće psećih šapa. Zbog toga zimi posle šetnje šape bi trebalo oprati mlakom vodom, a krzno bi trebalo obrisati peškirom. Psi koji žive u stanovima sa centralnim grejanjem zimi vole da leže ispod toplih radijatora. Nije preporučljivo takvog psa naglo izvoditi na hladnoću, što dokazuje velik broj bronhitisa i zapaljenja pluća koji se javljaju kod pasa od pozne jeseni do ranog proleća. Ne bi trebalo preterivati ni sa kupanjem. Dovoljna su 3 do 4 kupanja godišnje. Razni šamponi štetno utiču na kožu što ima za posledicu pojavu različitih kožnih oboljenja. (dermatita, ekcema, alergija i dr.). Stoga bi za kupanje pasa trebalo koristiti isključivo specijalne šampone za pse. Umesto čestog kupanja, mnogo je bolje često četkanje čime se uveliko čisti dlaka i odstranjuje ona koja opada.

Buve

Pre ili kasnije pas će svakako pokupiti neku buvu ili krpelja. Na tržištu ima mnogo sredstava za uništavanje ovih parazita, uviše oblika (spot on, spray, puder, ogrlica ), ali budite oprezni. Kupujte ona sredstva koja su isključivo namenjena uništavanju buva i ostalih ektoparazita na psima, koji imaju deklaraciju i jasno uputstvo za upotrebu od strane proizvođača. Nikako ne upotrebljavajte sprejeve za uništavanje gamadi po domaćinstvima, jer su veoma otrovni za domaće životinje, ili jake otrove koji se koriste za zaštitu bilja. S obzirom na to da tek oko 10 % buva živi na krznu životinje, a 90% u njenoj neposrednoj okolini (ležaj, kućica, parket ili prašina) uništavanje buva se mora vršiti na životinji i na mestu gde ona spava, kao i u sredini gfe živi ljubimac. Imajući u vidu biološki ciklus razvoja buve, ovo bi trebalo raditi redovno nekoliko nedelja.

Ogrlice protiv buva namenjene su samo potpuno zdravim životinjama, jer aktivna supstanca koju ogrlica sadrži deluje preko kože psa, pa se one ne stavljaju bremenitim ženkama, ženkama koje doje i štencima mladjim od 6 meseci. Krpelji mogu da budu prenosioci vrlo ozbiljnih bolesti, ali ne svi već samo oni koji su prethodno zaraženi. Krpelj na psu je najuočljiviji onda kada je njegova glava već probila kožu psa i telo počelo da bubri puneći se krvlju. Trebalo bi ga odmah odstraniti, najbolje je koristiti posebne pincete namenjene skidanju krpelja. Prisustvo krpelja na psu je važan detalj koji bi trebalo saopštiti veterinaru ukoliko se posle nekog vremena primete prvi znaci bolesti.

Kretanje

je psu neophodno. Nije dovoljan boravak u malom dvorištu za normalan razvoj muskulature i organa, već aktivno kretanje, u najmanju ruku brza šetnja. A tu je još jedna potreba: njuškanje i markiranje, dva bitna elementa koja doprinose tome da se pas dobro oseća. Zbog toga ne držite pse po kavezima, na balkonima, u garažama, podrumima i sličnim neprikladnim prostorijama. Od takvog života pas nema ništa, a ni vi od psa. Takav pas se ne razvija psihički normalno i najčešće emotivno zakržlja. Imajte razumevanja i strpljenja. Ne budite nervozni i ne vucite ga besno ako češće zastajkuje i njuška. Svet oko sebe pas uglavnom doživljava preko čula mirisa, pa mu to zadovoljstvo ne bi trebalo uskraćivati.
Psu bi trebalo omogućiti dnevno 3 do 4 obavezne nužde. U suprotnom postoji velika verovatnoća da će pas posle nekoliko godina imati neku od bolesti urinarnog trakta.

Pripazite da…

… pas ne pojede baš sve što nađe na putu ( pokvarena hrana, sneg, sumnjivi otpaci i sl. ), … da ga držite na oku i da se ne udaljava suviše od vas, naročito u šumama i nepoznatim prostorima, gde lako može da se izgubi,
… pas uvek bude na povodniku kada se krećete gradom. Veliki broj pasa strada u saobraćajnim gužvama zbog nemara i nepažnje svojih vlasnika. Ne oslanjajte se mnogo na priče o tome kako pas ” ume da se čuva “. Dovoljno je da na drugoj strani ulice ugleda jednu divnu pseću damu koja širi neodoljive mirise… pogledajte koliko ima pregaženih pasa na našim ulicama i drumovima.

Pas u autu i na putovanju

većina pasa voli vožnju automobilom, ali:

  • ne ostavljajte psa na parkinzima u zatvorenim kolima za vreme letnjih žega, a i onda kada su temperature najpovoljnije , psu bi trebalo uvek ostaviti prozor malo otvoren da ima svežeg vazduha. Ako ga vodite na duže putovanje mesto mu je na sedištu pozadi a nikako u gepeku. Jedno neprijatno putovanje, puno straha, buke, mraka i zagušljivosti može kod psa da prouzrokuje traumu sa trajnim štetnim posledicama. Ponesite za njega vodu i napravite pauzu, prošetajte ga i dajte mu priliku da obavi nuždu;
  • ako idete na duži put a nemate mogućnosti da povedete psa, nastojte da ga poverite na čuvanje pouzdanoj osobi koja voli životinje, najbolje nekom koga pas već poznaje i gde će se osećati sigurno.
  • Pansione za pse olakšavaju odlazak na put. Prilikom ostavljanja psa u nepoznatom smeštaju ostavite i neku poznatu stvar,, istu hranu i sl. , gledajte da što manje navika menjate. Naravno, sve ovo ne treba da se kosi sa uslovima pansiona.
  • putovanje sa psom isto je moguće. Većina pansiona, motela i hotela rado primaju lepo vaspitane kućne ljubimce, sa ili bez dodatne neknade. Naravno, za takvo putovanje potrebno je da imate određenu dokumentaciju blagovremeno pripremljenu. Za sve informacije se obratite ambasadi zemlje u koju planirate put i sa njihovim zahtevom obratite se svom veterinaru, koji je u većini slučajeva ovlašćen da izda papire.

Ishrana pasa

Pas je izraziti mesojed. Međutim živeći dugo uz čoveka morao je da se navikne i na hranu čiji ukus, vrednost i higijenu određuje čovek. Nažalost neki proizvodi moderne prehranbene industrije vrlo su štetni za psa jer sadrže mnogo različitih dodataka koji za čoveka nisu ali za psa jesu opasni. Mesne prerađevine i konzerve zaštićene su od kvarenja različitim hemijskim sredstvima uz dodatak boja, antioksidanata, emulgatora, aditiva, veštačkih aroma i sl.

S obzirom na to da oraganizam psa nema sposobnost da preradi neke hemijske supstance, dolazi do nagomilavanja štetnih materija i kada njihova koncentracija u organizmu pređe određenu granicu počinje štetno dejstvo na pojedine organe. Dugoročnim kompenzovanjem najčešće stradaju jetra ( kao laboratorija organizma ) i bubreg ( filter organizma ).Bubrezi najčešće gube funkciju, ne izlučujući štetne materije iz organizma, pa se njihova koncentracija u krvi i tkivu povećava. Iz svega se može zaključiti da bi se pravilnom ishranom određenom broju pasa mogao produžiti ionako, u poređenju sa čovekom, kratak životni vek. Tri osnovna principa ishrane:

  • Obroci moraju biti tako sastavljeni da pas dobije sve hranljive sastojke koji su mu potrebni za normalan razvoj i život (minerali, vitamini, proteini i ugljeni hidrati)
  • Hrana ne sme da sadrži nikakve štetna materije i začine (biber, ljuta paprika, senf)
  • Količinu i sastav hrane trebalo bi prilagoditi starosnom dobu psa.

Kako će se Vaš pas hraniti, to ćete Vi odlučiti. Možete birati:

  • isključivo industrijalizovana hrana namenjena psima u suvom i/ili vlažnom obliku
  • isključivo domaću pripremljenu hranu
  • mešano gornje dve varijante.

Ako koristite gotovu hranu, pri kupovini poštujte starosnu dob Vašeg ljubimca, telesnu težinu, pol i dr. Hranu upotrebljavajte po uputstvu proizvođača. Ako želite svom psu spremati hranu, najbolje bi bilo da se konsultujete sa veterinarom o nutricionističkim potrebama Vašeg ljubimca.
Osnovna pravila ishrane psa:

  • pas MORA biti uobročen. To znači da se tačno zna kad je obrok, koliko vremenski stoji hrana i koliko puta u toku dana ima obroka. Sve ovo zavisi od starosne kategorije.
  • pas se hrani na nekom mirnom mestu
  • neposredno pre ili posle šetnje nema obroka
  • neposredno pre ili posle obroka nema šetnje
  • sveža voda je uvek na raspolaganju psu
  • pas nije kanta za otpadke iz Vaše kuhinje

PAS JE ODAVNO SVOJU LJUBAV POKLONIO ČOVEKU. ZA UZVRAT, ČOVEK BI TREBALO DA PREUZME BRIGU O NJEMU.
Ne zaboravite da pas u potpunsti zavisi od nas i naša je dužnost da mu pružimo sve što jegov organizam traži. Sem toga on od nas očekuje i pažnju. Jer kako je neko jednom lepo rekao “vi imate porodicu, prijatelje, poznanike, kolege I komšije, a on ima samo vas”.

Zaštita od bolesti i lečenje

Vakcinišite psa ODMAH čim ste ga nabavili ukoliko to prethodni vlasnik nije uradio. Štenci i mladi psi do jedne godine starosti su posebno podložni virusnim oboljenjima koja najčešće završavaju smrću. Obratite se stoga veterinaru koji će psa prvo očistiti od glista ( ovo je važna mera za uspešno dejstvo vakcine), a zatim vakcinisati polivalentnom vakcinom protiv štenećaka, mačije kuge, zaraznog zapaljenja jetre i leptospiroze. Štenci se vakcinišu 2-3 puta, zavisno od starosti i od imunog stanja majke. Prvi put sa 6 odnosno 8 nedelja, zatim sa 10 odnosno 12 nedelja i treći put sa 14-18 nedelja. Tako vakcinisani štenci zaštićeni su godinu dana. Psi se posle toga vakcinisu jednom godišnje, svake godine do kraja života. Vakcina protiv besnila je zakonska obaveza koju takođe ne bi trebalo zaboraviti prvi put sa 4 meseca starosti psa, a zatim se svake godine ponavlja u istom intervalu.

Čim ste doveli psa u svoj život, prilikom jedne od prvih poseta veterinaru, reporučujemo Vam trajno obeležavanje psa sa mikročipom. Na takav način možete dokazati vlasništvo nad tom jedinkom i naravno, pošto je još štenekojene sluša baš svaku Vašu komandu, ako se vratiti jer broj sa mokročipavodido Vaših podataka u Nacionalnoj bazipodataka i Vaše kuče može naći put nazad do kućeuz pomoć dobrih ljudi.

Simptomi bolesti:
U cilju postavljanja brze i tačne dijagnoze veterinaru je potreban Vaš izveštaj, pa je dobro da pre odlaska veterinaru zabeležite sve promene koje ste uočili kod Vašeg psa, npr:

  • iscrpljenost, brzo zamaranje, odbijanje hrane, upadljiva žeđ
  • jak zadah iz usta, često povraćanje, proliv, izbacivanje glista
  • učestalo ili izostalo mokrenje, promena boje i konzistencije stolice
  • kašalj
  • promene na koži
  • promene na sluzokoži (sekret iz očiju ili nosa, zamućenje rožnjače)
  • bolna preosetljivost određenih delova tela, otekline, bolovi pri kretanju
  • grčevi, tikovi
  • gubitak svesti

NE LEČITE SAMI SVOG PSA, BROJNI LEKOVI IZ PRIRUČNE KUĆNE APOTEKE, S OBZIROM NA TO KOJE SUPSTANCE SADRŽE, MOGU VEOMA DA NAŠKODE PSU I ČAK PROUZROKUJU SMRT.
Ne oklevajte i obratite se odmah veterinaru! Time ćete smanjiti troškove, rizik da izgubite psa a i savest će vam biti mirna, što nije malo važno, jer pas u svemu i potpuno zavisi samo od vas.