fbpx

Infekcije mokraćne bešike kod pasa

Infekcije urinarnog sistema (engl. UTI) su vrlo česte kod naših psećih prijatelja. One su jednako neprijatne i iritantne njima kao i nama. Mokraćni sistem čine izvodna mokraćna cev, mokraćna bešika, mokraćovodi i bubrezi.Bakterije preko izvodne mokraćne cevi mogu preći i na ostale delove mokraćnog sistema koji su normalno sterilni. Ove infekcije mogu biti vrlo uporne.

Simptomi infekcije urinarnog sistema su povećano unošenje vode, učestalo mokrenje, naprezanje i mokrenje u malim količinama,mokrenje u kući, curenje urina za vreme spavanja, jak miris ili atipična boja urina, i neprestano lizanje prepucijuma ili vulve. Poteškoće u odvikavanju šteneta od mokrenja u kući takođe mogu biti znak UTI.

Kada se sumnja na UTI, potrebno je da veterinar uradi analizu uzorka urina. Uzorak bi trebalo uzeti tako da se izbegne kontaminacija urina stranim materijama. “Najčistija” metoda prikupljanja urina zove se cistiocentesa – vrlo tankom iglom kroz trbušni zid ulazi se direktno u mokraćnu bešiku. Manje idealan metode je plasiranje urinarnog katetera i uzimanje uzorka, zato što je veća mogućnost kontaminacije uzorka iz spoljašnje sredine.

Uzorak urina se analizira na prisustvo krvi, ćelija koje se javljaju kod zapaljenja, bakterija i kristala. Specifična težina urina može ukazati na veće razređenje urina zbog pojačanog unošenja vode ili na disfunkciju bubrega. Posebnim testovima se određuje i prisustvo nitrita (bakterijski metaboliti), pH, glukoza (sumnja na dijabetes), bilirubin (stvara se u jetri). Deo uzorka se centrifugira da bi se odvojile čestice u mokraći, kao što su ćelije, bakterije i kristali. Ovaj materijal se zove sediment urina.

Mokraća se može poslati u laboratoriju da bi se uradilo zasejavanje na podloge i ispitivanje osetljivosti (urinokultura). Uzorak se inkubira u agaru ili bujonu, posebnim podlogama za rast bakterija. Kada je rast prisutan, one se izoluju i testiraju kako bi se utvrdila vrsta bakterije. Zatim se izlažu različitim antibioticima da bi se utvrdila njihova osetljivost. Ove informacije će koristiti veterinaru pri izboru antibiotika i određivanju tačne doze, a daće i neke informacije o tome kako će infekcija reagovati na lečenje.

Rentgensko snimanje stomaka radi se zbog provere na prisustvo kamena u mokraćnoj bešici ili bubregu, posebno ako su u sedimentu prisutni kristali. Ako se otkrije kamen u mokraćnoj bešici, on mora biti uklonjen ili otopljen ako je moguće. Kamenje stvara povoljne uslove za bakterije i čini rešavanje infekcije nemogućim. Rentgenskim snimanjem može se otkriti i urođena mana mokraćne bešike koja se naziva perzistentni urahus. To je ostatak kanala koji je povezivao mokraćnu bešiku sa pupkom pre rođenja. To takođe može biti izvor bakterija i činiti infekciju upornom uprkos antibiotskoj terapiji.

Kada veterinar propisuje antibiotik za infekciju mokraćne bešike Vašeg psa, veoma je važno da ga dajete tačno prema uputstvu. Rezistencija na antibiotike je veliki problem kod infekcija mokraćne bešike. Takođe, analizu urina treba ponoviti na kraju tretmana kako bi se procenio učinak antibiotika. Ako prođe vreme između završetka tretmana i kontrole, infekcija se može vratiti, a onda se mora ponoviti dijagnostika.