fbpx

Kokcidioza

Kokcidije su parazitske protozoe tankog creva pasa i mačaka. Kada su brojne, izazivaju kokcidiozu koja se manifestuje prolivom, povraćanjem, anoreksijom, letargijom i može se završiti uginućem. Ova bolest se obično javlja kod štenaca i mačića, dok odrasle životinje razviju određeni stepen rezistencije, pa mogu biti tihi nosioci uzročnika. Kokcidije se prenose fekooralnim putem. Štenci i mačići najčešće pojedu izmet i zaraze se cistama koje izlučuju zaražene životinje.

Oko dve nedelje kasnije kod osetljivih jedinki će početi da se ispoljavaju simptomi. Proliv može biti krvav i sluzav, a u nekim slučajevima, povraćanje i dehidratacija mogu dovesti do uginuća. Da bi se utvrdilo da li su u izmetu prisutne kokcidije, radi se test koji se zove flotacija. Testiranje se može ponoviti nekoliko puta dok Vaš ljubimac ne napuni bar šest meseci, zbog dugog perioda inkubacije pre pojave simptoma. Takođe, nakon tretmana, flotacija se može ponavljati sve dok su protozoe prisutne.

Lečenje kokcidija zapravo ne ubija parazite. Umesto toga, lekovi koji se koriste sprečavaju reprodukciju protozoa, omogućavajući imunom sistemu da se vremenom izbori sa infekcijom. Lečenje obično traje najmanje dve nedelje, a u nekim slučajevima i duže. Vrlo mali broj cista može ostati u organizmu bez pojave simptoma, ali se mogu aktivirati u situacijama kada je imunitet oslabljen ili je životinja izložena većem stresu. Nuspojave lekova su retke i povezane s dugotrajnom terapijom i mogu se ispoljiti kao suvo oko (engl. KCS), što je ozbiljno stanje. Dakle, veoma je važno da obavestite svog veterinara ako primetite iscedak, crvenilo ili neku drugu promenu na očima.

Odrasle životinje mogu imati mali broj kokcidija bez ispoljavanja simptoma bolesti. Ove životinje bi trebalo lečiti sve dok su u izmetu prisutni paraziti, zato što ako se ne leče mogu biti rezervoar infekcije za druge, mlađe životinje.

izmet zaraženih ljubimaca bi trebalo ukloniti da bi se sprečilo da se inficiranje ponovi. Kokcidioza ljudi nije izazvana kokcidijama koje parazitiraju kod pasa i mačaka, ali se imunokompromitovanim osobama preporučuje da izbegavaju kontakt sa zaraženim životinjama.