fbpx

IBD (Zapaljenje creva)

Zapaljenje creva (engl. IBD) kod pasa se karakteriše hroničnim, povremenim povraćanjem, prolivom i gubitkom telesne težine, a kod mački anoreksijom, gubitkom težine, povraćanjem i / ili prolivom. Iako uzrok nije poznat, smatra se da je imunološki. Povećan broj ćelija zapaljenja u želucu i crevima može dovesti do poremećaja normalne funkcije creva. Uzrok IBD je najverojatnije multifaktorijalan i uključuje složene interakcije između genetike, imuniteta, i faktora sredine (flora digestivnog trakta). Tretman može obuhvatati hipoalergijsku hranu, antibiotike, probiotike i kortikosteroide. Kompletna analiza krvi je neophodna da bi se eliminisala druga stanja koja daju simptome slične IBD- u, a biopsija creva se koristi da bi se potvrdilo prisustvo ćelija zapaljenja i isključili tumori.

Ćelije zapaljenja koje se pojavljuju kod IBD-a su limfociti, plazmociti, eozinofili i neutrofili. To su bela krvna zrnca koja stvaraju antitela i histamin i imaju ulogu u fagocitozi ( “jedu” bakterije). Preovladavanje jednog ili više tipova ćelija određuje vrstu IBD-a, ali to ne menja način lečenja.

Životinje obolele od IBD-a mogu biti mršave usled malapsorpcije hranljivih materija i gubitka proteina kroz hronično nadržen zid creva. Prilikom palpacije stomaka može se osetiti da su zidovi creva zadebljali. Usled ovih promena i normalna peristaltika je smanjena. Stolica može sadržati sluz ili krv. Mačke mogu prestati da se ližu i da sređuju krzno ili se mogu preterano lizati u perianalnoj regiji. Kod nekih životinja, povraćanje i proliv mogu biti jedini očigledni simptomi.

Rezultati analize krvi su obično u granicama normalnih vrednosti kod IBD pacijenata. Enzimi jetre i pankreasa mogu biti blago povišeni, a albumini i kalijum sniženi. Ne postoji specifičan test iz krvi na osnovu kojeg bi utvrdili IBD, međutim na ovaj način se eliminišu druge bolesti sa sličnim simptomima, a to je neophodno za pravilnu dijagnozu.
Analiza stolice i citološki pregled se koriste da bi se isključila infekcija i crevni paraziti.
Rentgenski snimak i ultrazvuk abdomena mogu ukazati na obložen zid creva, ali ovaj nalaz sam po sebi nije potvrda bolesti. Ove metode se koriste da bi se eliminisaao tumor kao uzrok simptoma.

Biopsija endoskopskim putem ili eksplorativna laparotomija su jedini način da se definitivno potvrdi prisustvo ćelija zapaljenja u želucu i crevima. Za ovo je neophodno da životinja bude u opštoj anesteziji. Endoskop je uska cev sa kamerom i hvataljkama na svom kraju. Sa endoskopom se ulazi kroz usta i jednjak i uzimaju se uzorci tkiva iz gornjih delova digestivnog trakta, a kroz debelo crevo se prolazi da bi se uzeli uzorci tkiva donjih delova organa za varenje. Nije uvek moguće prikupiti uzorke tkiva na ovaj način, pa je eksplorativna laparotomija, iako invazivnija metoda, ponekad neophodna. Nakon intervencije, uzorci tkiva šalju se na patohistološki pregled.

Nekim životinjama će biti bolje čim počnu da koriste hipoalergijsku haranu. Da bi ovaj tretman bio efikasan, najvažnije je ukloniti sve druge izvore hrane. To znači da životinja sme da jede samo ovu hranu i da ne sme da dobija nikakve poslastice, ostatke sa stola, čak ni igračke za žvakanje koje imaju neki ukus, zato što sve ovo može da sadrži neki sastojak na koji je životinja alergična.

Kod pacijenata koji ne reaguju na dijetiranu ishranu, neophodno je uključiti lekove. To podrazumeva antibiotike, lekove koji sprečavaju povraćanje i kortikosteroide. Lek za IBD ne postoji, pa se ovi lekovi koriste samo za kontrolisanje simptoma. Neželjena dejstva usled dugotrajne upotrebe steroida se mogu ispoljiti, pa će Vam veterinar ppropisati najniže doze koje će moći da kontrolišu simptome Vašeg ljubimca. Antibiotici se koriste za normalizaciju bakterijske flore u crevima. Važno je koristiti terapijsku dozu antibiotika, da bi se smanjila mogućnost nastanka rezistencije. Antiemetici su lekovi koji se koriste da bi se kontrolisalo povraćanje.

Iako se ne smatraju lekovima, probiotici mogu biti korisni kod suzbijanja simptoma IBD-a. Probiotici su živi oblici korisnih bakterija koje se normalno nalaze u zdravim crevima. In-vitro studije pokazuju da to može imati antiinflamatorni efekat blokiranjem enzima koji stvaraju bela krvna zrnca u zidu creva. Najčešći probiotici koji se koriste kod pasa sadrže Lactobacillus, Bifidobacterium i Enterococcus.
Takođe, Omega 3 masne kiseline mogu biti korisne kod IBD pacijenta.