fbpx

Kriohirurgija

Šta je kriohirurgija?

Kriohirurgija (ili krioterapija) zasniva se na primeni ekstremno niskih temperatura u cilju razaranja abnormalnog ili obolelog tkiva. Sam izraz potiče od grčke reči cryo što znači „ledeno hladno“ i cheirourgia što znači „ruka i rad“. Kriohirurgija se primenjuje u lečenju velikog broja bolesti i poremećaja, naročito kožnih poremećaja. Krioterapija bi možda bio bolji opis ove procedure, s obzirom da se hirurgija obično povezuje sa sečenjem, a u većini slučajeva, ovaj tretman (terapija) ne uključuje sečenje.

Krioterapija je u upotrebi već više od 200 godina. Primenom niskih temperatura uništava se ciljno tkivo i blokiraju okolni senzorni nervi, što dovodi do umanjenja bolnosti i uklanjanja nelagodnosti.

„Kriohirurgija se primenjuje u lečenju velikog broja bolesti i poremećaja, naročito kožnih poremećaja.“

Kod ljudi, ova operacija se najčešće koristi kod pacijenata sa upornim tumorima, kao i za umanjenje bolnosti i nelagode privremenom blokadom senzornih nerava. Obično se primenjuje u lečenju tumora jetre i prostate, raka grlića materice i hemoroida, kao i kod različitih kožnih promena i drugih tumora. Kod životinja kriohirurgija se koristi za uklanjanje tumora koji se nalaze na teško dostupnim mestima, kao na primer tumori u ustima, gde je otežano ili pak nemoguće koristiti se tehnikama konvencionalne hirurgije, kao i tamo gde bi analgetička i anestetička svojstva ove terapije bila korisna. Na primer, može se primenjivati u cilju uklanjanja jako iritirajućih tumora ili lezija koje životinja konstantno grize, liže ili češe, tumora i lezija kod starijih pacijenata kod kojih postoji visok rizik od uvođenja u opštu anesteziju, pa i kod operacija koje dugo traju i gde sama duža izloženost anestetiku predstavlja neprihvatljiv rizik. Ekstremno niska temperatura ubija bakterije i druge mikroorganizme, što je posebno korisno ukoliko su tretirana tkiva inficirana.

Kako se izvodi krioterapija?

U krioterapiji primenjujemo temperature smrzavanja kako bismo uništili ćelije ciljnih tkiva. Većina telesnih ćelija sadrži 70% vode. Kada se ćelije izlože temperaturama smrzavanja, unutar njih se stvaraju ledeni kristali, što dovodi do kidanja i rupture ćelija. Dodatno oštećenje ćelija i tkiva nastupa prilikom smrzavanja krvnih sudova koji ih ishranjuju. Najčešća metoda kriohirurgije koja se koristi zasniva se na primeni tečnog azota. Tečni azot se nanosi na obolelo tkivo putem takozvane krioprobe, cevi kroz koju cirkuliše azot, ili se nanosi pomoću vate natopljene azotom. Nedavni tehnološki napredak omogućio je razvoj ultra tankih krioigli i mogućnost korišćenja gasa argona koji dovodi do stvaranja leda, a zasniva se na principu poznatom kao Joule-Thomson efekat. Ova nova procedura omogućava doktorima punu kontrolu nad količinom zamrznutog tkiva i minimalizuje nastanak komplikacija.

Da li je operacija bolna?

Svako ko je imao promrzlinu može da potvrdi koliko je to bolan proces. Iz tog razloga, krioterapija se uvek sprovodi pod anestezijom. Može se koristiti ili lokalni anestetik u kombinaciji sa sedativom ili, što se češće i primenjuje, opšta anestezija. Zbog postojećeg analgetičkog/anestetičkog efekta ove procedure, ukoliko se dalja primena terapije sprovodi na istom lokalitetu, moguće je izvesti je bez dalje upotrebe anestetika.

Nakon smrzavanja, tkivo polako odumire i otpada. Obično je dovoljno nežno oprati dato područje i ukloniti što je moguće više odumrlog tkiva. Nekada se na mestu zahvaćenog tkiva može osećati i neprijatan miris. Uprkos neprijatnom izgledu, nelagodnosti nema zbog anestetičkog efekta nad nervnim završecima i pacijent je dosta srećniji nego što je bio. U uznapredovalim i komplikovanijim situacijama preporučuje se više krioterapijskih tretmana.

Koliko je efikasna kriohirurgija?

U većini slučajeva, krioterapija daje pozitivan ishod, ali to uvek zavisi od samog stanja i mesta nastalog procesa. Manje bradavice i manji tumori kože se obično izleče nakon jednog krioterapijskog tretmana. Tumori u ustima se većinom povuku nakon jednog tretmana i ne predstavljaju dalji problem. Ova metoda se ponekad koristi i za uklanjanje abnormalnog reda trepavica (distihijaza), a sama procedura ima visoku stopu uspeha.